...............................................
|
|
|
Danas je pod nadzorom Arhiva preko 20 000 duznih metara povijesnoga
gradiva,a u samom Arhivu cuva se preko 4000 duznih metara, 729 arhivskih
fondova i zbirki. Najstariji dokument pohranjen u Drzavnom arhivu u Rijeci
potjece iz 1201. godine.
Osobitu vrijednost medju starijim gradivom predstavljaju zbirke:
Povelje i listine
(od 1201. godine),
Zbirka maticnih knjiga
(od 1560. godine) i
Statuti opcina
(od 1423. godine.).
Gradivo starijeg razdoblja pisano je pretezito latinskim, talijanskim, a
ponesto i hrvatskim jezikom. |
|
Tradicija
čuvanja svekolike pismohrane u javnim uredima u Rijeci neprekinuto traje
još od 15. stoljeća. Ali sustavna djelatnost prikupljanja, čuvanja i
obrade povijesnog arhivskog gradiva pokrenuta je tek utemeljenjem potpuno
samostalne arhivske ustanove, Kraljevskog državnog arhiva u Rijeci (R.
Archivio di Stato in Fiume) 1. rujna 1926. godine. Kraljevskim dekretom od
6. prosinca 1928. godine potvrđena je opstojnost riječkog arhiva ali kao
odsjeka Kraljevskog državnog arhiva u Trstu. Takav status arhiva i takav
njegov naziv (R. Archivio di Stato - Sezione di Fiume) ostat će sve do
1945. godine, do kraja talijanske vlasti u Rijeci. U jugoslavenskoj državi
Rijeka je priključena NR Hrvatskoj te je tako prekinuta njena neprirodna
odvojenost od hrvatskog okolja i zaleđa. Arhiv od 1945. do 1947. godine
posluje kao posve samostalna ustanova pod nazivom Državni arhiv Rijeka. U
veljači 1948. godine postaje sastavnim dijelom zagrebačkog državnog
arhiva kao ispostava Državnog arhiva u Zagrebu. No, već koncem 1949.
godine vraća mu se prethodni naslov i status posve samostalne ustanove.
Od 1959. godine mijenja naslov u Historijski arhiv Rijeka te pod njim
djeluje do 1993. godine. Tada, u samostalnoj hrvatskoj državi, dobiva
naziv Povijesni arhiv Rijeka, pod kojim djeluje do 1997. godine. Te godine
mijenja naziv u Državni arhiv u Rijeci. Državni arhiv u Rijeci u
sedamdeset je godina svoje opstojnosti dijelio sudbinu grada u kojem je
utemeljen. njegovi dosezi bili su omeđeni datošću tvarnih okolnosti a
navlastito upravnim i političkim okvirima u kojima je djelovao. Sukladno
mijenama potonjih mijenjalo se i područje djelovanja ustanove.
Od utemeljenja
do 1945. godine Arhiv djeluje na području Kvarnerske pokrajine koja je uz
Rijeku i liburnijski dio Istre obuhvaćala i znatan dio slovenskog Krasa.
Tijekom Drugog svjetskog rata djelokrug Arhiva proširio se i na
jugozapadna hrvatska područja koja je 1941. godine anektirala Italija. U
razdoblju nakon 1945. godine područje djelovanja Državnog arhiva Rijeka
proteglo se na čitavu hrvatsku Istru, te otoke Cres, Lošinj i Krk. Kada
je 1958. godine osnovan arhiv u Pazinu, riječkom arhivu ostaju
kompetencije jedino nad istočnim, liburnijskim dijelom Istre. Gubitak
nadležnosti u tim krajevima nadomješta se proširenjem područja
djelatnosti riječkog arhiva u Primorju i Gorskom kotaru. Tada je zaokružen
područni djelokrug Državnog arhiva u Rijeci koji i danas obuhvaća
cjelokupan prostor suvremene Primorsko - goranske županije, a izvan nje
još i područje grada Senja u Ličko - senjskoj županiji. Česte mijene
državnih vlasti na prostoru nadležnosti riječkog arhiva rezultirale su
utrnućem niza upravnih, sudbenih i vojnih oblasti, školskih ustanova i
gospodarskih organizacija koje su za sobom ostavljale vrlo opsežno
arhivsko gradivo. Zato je značajka ove ustanove brzo povećanje količine
gradiva i množine arhivskih fondova, tako da je od utemeljenja ustanove
broj dužnih metara gradiva udesetostručen.
Danas
je pod njenim nadzorom preko 20 000 dužnih metara povijesnog gradiva, a u
samom Arhivu čuva se preko 6500 dužnih metara u 729 fondova i zbirka.
Najstariji dokument pohranjen u Državnom arhivu u Rijeci potječe iz
1201. godine. Osobitu vrijednost među starijim gradivom predstavljaju
zbirke:
-
Povelje i listine (od 1201. godine),
- Zbirka matičnih knjiga (od 1560. godine)
-
Statuti općina (od 1423. godine.).
Gradivo starijeg razdoblja pisano je pretežito latinskim, talijanskim, a ponešto i hrvatskim jezikom.
U
drugoj polovici 19. stoljeća prevladava njemački, mađarski i hrvatski jezik,
dok je gradivo iz vremena talijanske uprave (1918. - 1943.) pretežito pisano
talijanskim jezikom. Kao pismo prevladava latinica ali su dokumenti starijih
razdoblja pisani i raznim inačicama gotice i humanistike. Posebno značenje
imaju dokumenti ispisani hrvatskim pismom glagoljicom. Sve veće potrebe
arhivske službe u Rijeci utjecale su i na postupno povećanje broja zaposlenih
u ustanovi. Od samo trojice u vrijeme njena utemeljenja do današnja dvadeset i tri
djelatnika, među kojima je deset stručnih arhivista s visokom izobrazbom.
Njihov je rad organiziran po ustrojbenim odjelima:
-
Odjel za arhivsko gradivo - voditelj
Albino Senčić, prof.
-
Odjel za vanjsku arhivsku službu - voditelj Zoran Stanković, dipl.iur.
-
Odjel knjižnice i čitaonice - voditelj Mladen Urem, prof.
-
Odjel za restauraciju i konzervaciju - voditeljica Iva Gobić
Vitolović, prof.
Po
broju stručnih djelatnika i količini arhivskog gradiva Državni arhiv u Rijeci
je među prvima u mreži arhivskih ustanova Ministarstva kulture Republike
Hrvatske.
Od
utemeljenja 1926. godine Državni arhiv u Rijeci je smješten u istoj
zgradi - bivšoj rezidenciji nadvojvode Josipa, rođaka austrijskog cara i
hrvatskog kralja Franje Josipa I. Zbog razmirica s Carem, nadvojvoda Josip
se morao nastaniti u ugarskom dijelu Monarhije te je tako našao odredište
u Rijeci. Ovdje je kupio negdanju ladanjsku vilu riječkog patricija
Mihovila Androche s kraja 17. stoljeća te je dao proširiti i dograditi prema
nacrtima riječkog arhitekta Rafaela Culottia. Rekonstrukcija rezidencije
dogotovljena je 1895., a Rijeka je njome dobila jednu od najskladnijih
palača s prijelaza stoljeća, izgrađenu u elegantnom historicizmu. Okoliš
zgrade bio je uređen kao engleski park oplemenjen mnoštvom egzotičnih
biljaka i pretvoren u jedan od najljepših botaničkih vrtova ovoga dijela
Europe.
Državni arhiv u Rijeci danas u ovoj zgradi ima čitaonicu s 20 mjesta,
malu predavaonicu s 40 mjesta te reprezentativnu izložbenu dvoranu u
salonu palače.
Od 2000. godine uz matičnu zgradu Državni arhiv dobio je na korištenje dvije zgrade u Vodovodnoj ulici, br. 2 i 5. Zgrada u Vodovodnoj 5 građena je između 1883. i 1941. za namjenu tvornice kože, potom lijevaonice i tvornice strojeva Matteo Skull, a zgrada Vodovodna 2 od 1941. do 1942. godine za "dopolavoro" - radnički društveni dom istoimene lijevaonice. Projekt ovih zgrada u međuratnom razdoblju radio je riječki arhitekt Nereo Bacci. U poslijeratnom razdoblju u ovim je zgradama bila tvornica "Rade Končar", a sada su u vlasništvu Grada Rijeke. Ove zgrade prvi su primjer adaptacije industrijske arhitekture za kulturnu namjenu u Rijeci.
povratak na prethodnu stranicu
|
